"-Boze,da li ste vi muskarci stvarno tako glupavi ili se samo pravite? Eh...svaka zena cezne da bude zaprosena...Svaka,veruj mi...Ali ne samo zato da bi se udala posto-poto ...Ne zaista...Jasno i ono 'da' i 'ne' imaju odredjenih drazi,ah...Najsladje je u stvari to saznanje da je nekome stalo... i da si od onih koji mogu i da biraju.. Taj gest te učini važnim, čoveče.. Uh..To ti stoji bolje od najbolje frizure..."
Thursday, August 18, 2011
Wednesday, August 17, 2011
Ona se verovatno tačno seća na kom smo se sastanku poljubili?
Ja, priznajem, ne...
Jer svoj život sam počeo da brojim tek od tog poljupca, pa nadalje...
Bilo je od našeg prvog izlaska milion penala, onih filmskih situacija, pri susretu, u kolima, na stepeništu, ali nekako sam se plašio da je poljubim, slutio sam da bi to moglo da pokvari sve?
I bio sam u pravu...
Prvim poljupcem, kao tamnocrvenim carskim pečatom, u momentu je poništila haotičnu hrpu mojih uspomena, i iz pretenciozne Biografije Mog Momčenja prezrivo iscepila sve one stranice na kojima se pominju devojke, ljubav, strast...
Koliko samo promašenih tema?
Iz jedne naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem, i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti...
Da...
A more ume nemilosrdno da se primiri...
Katkad me, eto, oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog...
Ali delići Onog Talasa zapali su u svaku božiju pukotinu Ove Stare Stene...
I, ma šta da se desi...
U meni će zauvek ostati ona so...
Ja, priznajem, ne...
Jer svoj život sam počeo da brojim tek od tog poljupca, pa nadalje...
Bilo je od našeg prvog izlaska milion penala, onih filmskih situacija, pri susretu, u kolima, na stepeništu, ali nekako sam se plašio da je poljubim, slutio sam da bi to moglo da pokvari sve?
I bio sam u pravu...
Prvim poljupcem, kao tamnocrvenim carskim pečatom, u momentu je poništila haotičnu hrpu mojih uspomena, i iz pretenciozne Biografije Mog Momčenja prezrivo iscepila sve one stranice na kojima se pominju devojke, ljubav, strast...
Koliko samo promašenih tema?
Iz jedne naizgled prozaične popodnevne gužve nadošla je lagano i nezadrživo, kao talas, osmehnula se, potopila me zagrljajem, i tiho se povukla ka tamnoj pučini svoje tajanstvenosti...
Da...
A more ume nemilosrdno da se primiri...
Katkad me, eto, oseka danima i danima ostavi nasukanog i samog...
Ali delići Onog Talasa zapali su u svaku božiju pukotinu Ove Stare Stene...
I, ma šta da se desi...
U meni će zauvek ostati ona so...
Ne, oni koji imaju roditelje sa funkcionišućim vitalnim organima, nemaju ni teoretske šanse da odrastu..
.Mogu nositi kravate i pušiti na javnim mestima,
mogu obarati studente na ispitima,
mogu se razvoditi, biti smenjeni,
obogatiti se,
mogu sa čistom desetkom odbraniti doktorsku disertaciju na temu "Uticaj Bioheterogenalnih Elektro-nautičkih Termohemoglobalnih Anarhotehnofilija na Solarne Pseudokinetičke Polivaskularne Dijacitorijaze",
ali za svoje roditelje ipak doživotno ostaju mali tupavci...
Subscribe to:
Posts (Atom)



